O Šapcu

Šabac je nekada bio branik i evropska kapija, zatim druga varoš u Srbiji, rasadnik kulture i trgovine i velika rečna luka, a danas je razvijen i napredan grad sa preko osamdeset hiljada stanovnika.

Šabacka tvrdava datira iz 1470. godine, kada su je sagradili Turci da bi utvrdili svoje granice prema Bosni i Beogradu. Turski naziv bio je Zaslon, a kasnije se menjao u Savacium, Savac, Šabac, verovatno pod uticajem Save, koja protice neposredno pored građevine. Tvrđava, na granici dva carstva i tri religije, razvila se u naselje, iako je bilo mnogih razaranja i teških dana pod turskim ropstvom.

Grad je dostigao svoj procvat u vreme gospodara Jevrema, najmlađeg brata knjaza Miloša Obrenovića. I tako je Šabac postao druga varoš u Srbiji, rame uz rame nadmetao se sa Beogradom i Evropa mu je postala tesna.

Izvozile su se šljive, pekmez i rakija, a u škrinje kujundžija i trgovaca slivao se veliki kapital. Za mnoge strance, Nemce, Mađare, Jevreje, Slovence, šabacko tržište postalo je izazov.

Šabacka luka bila je treća u Srbiji i Savom se na splavovima uvozila grada. Proradio je u to vreme prvi telegraf, sagrađeni su: bolnica, biblioteka, čitalište, osnivaju se škole "po ukusu evropskom". Čuju se zvuci prvog klavira, evropska moda se ugnezdila u varoši, ljudi se voze u fijakerima, a pojavljuje se i razbibriga u vidu prvih karata i bilijara. Daleke 1840. Šabac ima puno muzičkih družina, prvi teatar i čak dve scene.

Kao i mnogi gradovi, tokom Prvog svetskog rata, Šabac je doživeo velika razaranja, pa su ga nazivali srpskim Verdenom, a i tokom Drugog svetskog rata nije prošao bolje.

Šabac je dao i daje mnoge velike ljude, čije savremene vizije daleko prevazilazile granice vremena i palanački duh. Poznata imena kao Laza Lazarević, Stojan Novaković, Ljubiša Jovanović, Jovan Cvijić, Oskar Davičo, Jovan Ilić, Milorad Popović Šapcanin, Janko Veselinović, Mileva Marić – Ajnštajn, Žika Popović, Stanislav Vinaver, Milić Stanković od Mačve, Branislav Lečić, Milenko Zablaćanski i mnogi drugi, obeležavaju naše ulice, ustanove i traju u vremenu sa novim generacijama.

Nekadašnji "Mali Pariz", poznat po svom noćnom životu, po muzici Cicvarića, smehu uvek vedrih "čivijaša", u novom veku narasta, izgrađuje se i zahvaljujući svojoj vekovnoj žilavosti, podiže se ponosno kao Feniks. Šabac je još jednom potvrdio svoju šeretsku prirodu okrećući svoje nasmejano lice celom u vidu karnevala koji je svojom harizmom privukao mnoge ljude.